Božićni izlet na Vrdovo, 19.12.2010.

Već tradicionalno, nastupajuće Božićne Blagdane, obilježimo i proslavimo u planinarskom domu “Vrdovo”.
Iskreno, nisam se ni zamarala izbrojiti nas, ali je dovoljno reći da je u to sunčano nedjeljno jutro, prema Vrdovu krenulo nekoliko organiziranih kombija. Kao iskusni planinari, zastajali smo na svakoj benzinskoj, kupiti lance. Zlu ne trebalo!

Ni “iskustvo”, ni “dobra sreća”, ni pisane instrukcije nisu nas dovele do vrha…. Šarmantni Dule (vlasnik pl. doma, op.a.), doklizao je u svom lancima okovanom landroveru, i doslovno nas transportirao u toplinu doma svoga. Svježe spravljen planinski čaj, medovača i ostale bakanalije, poželjele su nam dobrodošlicu.
Ja sam po svom običaju ćirnula u kuhinju, veselo domaće društvo se okupilo oko nekoliko hladnih boca piva (nećemo spominjati marku), i komina, na kojem se spravljao naš ručak – mesna peka.
Snijeg, suh poput oštrog brašna, mamio nas je vani. Pokušali smo se grudati, no više smo se “prašili”, ali nismo odustajali. Neki od nas su tek romantično šetali, i uživali u snježnoj bjelini Dinare….Mlađi nisu odustajali od sanjkanja, iako je staza ucrtana tragovima sanjki, od ulaza u Dom, do vanjskog Toaletta. Dakako, uspomena u društvu 2-metarskog Snješka je neizostavni zapis svakog našeg druženja.
Peć na drva se ložila neprestano, trebalo je osušiti mokre čarape, hlače….
Do ručka su se izvodile karaoke. Sestre su, također po tradiciji, probile led….. vrlo hrabro, glasom i odabirom pjesme…., svaka čast. Terapeuti su pjevali zborno, toplo i emotivno “Velu Luku…” i “Konobu”. Žiri je odlučio, da pojedinačnog pobjednika nema, već su svi zaslužili gromoglasan pljesak.
Pa ipak, za utjehu, po kategorijama – mladi sestrinski naraštaj, najudaljenija med.sestra, najfriškija rodilja, terapeutsko prijateljstvo, su se podijelile nagrade – bonbonijere, vino, aparat za mjerenje glukoze, poklon-bon za masažu…..
Opće veselje je utihnulo dolaskom Duleta, i ogromne peke. Potom se samo čulo hmm, hmmm, hmmm……….
Toplo savjetujem svim poslodavcima (pogotovo u ovo otužno krizno vrijeme), da svakako u oglasu za posao, navedu “potrebito znanje i pričanje domaćih viceva”. Dominik, naš terapeut, nije nam dao doći do zraka….. Pogled je lutao u tri smjera; on, tanjur, čaša…. Nikša je punio tanjure.
Nakon rezanja torte i zdravice, podijeljene su (opet tradicionalno) Božićnice. Ovaj put, Dule je dobio prvi, a što je, je, zaslužio je.
Njemu, njegovoj gospođi, svima onima koji su učinili da i ovaj Božić proteče u veselom ozračju, svima nama, i svim ljudima dobre volje,

SRCE ISPUNJENO TOPLINOM, LICE OZARENO VEDRINOM, MIR I DOBRO DOMA TVOG, ŽELIMO VAM IZ SRCA SVOG!
SRETAN BOŽIĆ!