Plastična kirurgija

Karpalni kanal

Sindrom karpalnog kanala je medicinski poremećaj koji se javlja kada se živac srednjeg zgloba u ruci stegne ili komprimira dok prolazi kroz karpalni tunel, koji se nalazi u području zapešća. Karpalni tunel je uski prolaz kroz koji prolaze živci i tetive koji idu prema ruci i prstima. Kada se živac stegne u ovom tunelu, to može uzrokovati bol, utrnulost i trnce u ruci i prstima.

Simptomi sindroma karpalnog kanala mogu uključivati bol, trnce ili utrnulost u palcu, kažiprstu, srednjem prstu i dijelu prstenjaka koji se povezuju srednjim zglobom. Također se mogu javiti bolovi u ruci ili podlaktici, osjetljivost na hladnoću ili vrućinu, slabost u ruci i gubitak osjetljivosti u ruci i prstima.

Sindrom karpalnog kanala može se liječiti konzervativnim metodama kao što su nošenje štitnika za zglob ili terapijske vježbe. U težim slučajevima, može biti potrebna kirurška intervencija kako bi se smanjio pritisak na živac i poboljšala funkcija ruke i prstiju.

Kada je indicirana operacija?

Operacija sindroma karpalnog kanala obično se razmatra kada se simptomi ne poboljšavaju ili se pogoršavaju unatoč konzervativnim terapijama poput nošenja štitnika za zglob ili terapijskih vježbi. Kirurški zahvat također se može preporučiti ako postoji oštećenje živca ili ako postoji rizik od trajnog oštećenja živca.

Postoje različite vrste kirurških zahvata koji se mogu koristiti za liječenje sindroma karpalnog kanala, a najčešće se koristi endoskopska ili otvorena kirurgija. U endoskopskoj kirurgiji, kirurg koristi maleni endoskop koji se ubacuje u karpalni tunel kako bi se oslobodio pritisak na živac. U otvorenoj kirurgiji, kirurg pristupa karpalnom tunelu kroz otvor na dlanu i smanjuje pritisak na živac.

Konačna odluka o tome je li potrebna operacija za sindrom karpalnog kanala uvijek ovisi o individualnom slučaju i mora biti donesena u dogovoru s liječnikom.

Kako se provodi operacija?

Operacija sindroma karpalnog kanala može se provoditi kroz različite metode ovisno o liječničkom odabiru i o težini stanja pacijenta. No, u najčešće primijenjenoj metodi otvorene kirurgije, postupak se obavlja na sljedeći način:

  1. Prije operacije, pacijentu se daje lokalna ili opća anestezija. Liječnik će odrediti koja vrsta anestezije je najbolja za svakog pacijenta.
  2. Kirurg napravi maleni rez (obično oko 2-3 cm) na dlanu iznad karpalnog tunela.
  3. Nakon otvaranja kože i podkožnog tkiva, kirurg razdvaja tkiva kako bi otkrio karpalni tunel.
  4. Kirurg pažljivo reže zategnute ligamente koji okružuju karpalni tunel kako bi se oslobodio pritisak na živac.
  5. Nakon oslobađanja pritiska, kirurg pažljivo šiva kožu i podkožno tkivo i prekriva operirano područje zavojem.
  6. Pacijent se obično otpušta kući istog dana.


Nakon operacije, pacijent će imati nekoliko tjedana ograničene upotrebe ruke dok se rana liječi. Fizikalna terapija i vježbe također mogu biti potrebne kako bi se pomoglo u rehabilitaciji ruke i poboljšalo kretanje i snaga ruke.

LIJEČNICI

Naruči se

Otvori chat
Slobodno pitajte
Poštovani, kako Vam možemo pomoći?