Giht: simptomi, prehrana i liječenje (vodič 2025)

Giht je čest, ali liječiv upalni artritis koji nastaje zbog povišene mokraćne kiseline, a prepoznaje se po naglom, bolnom i crvenom zglobu – najčešće palcu stopala. U ovom vodiču saznat ćete što učiniti odmah kod napada, kako izgledaju dijagnostika i liječenje, te kako prehranom, hidracijom i navikama dugoročno smanjiti rizik novih epizoda. Ako je ovo vaš prvi napad ili je bol jaka uz povišenu temperaturu, javite se liječniku odmah, a za sve druge informacije, slijedi jasan korak-po-korak vodič.

Što je uopće giht?

Giht je upalna reumatska bolest koja nastaje kada je mokraćna kiselina u krvi trajno povišena (hiperuricemija), pa se u zglobovima talože kristali mononatrijeva urata koji pokreću naglu, jaku upalu s boli, crvenilom i otokom. Najčešće pogađa korijenski zglob palca stopala, ali može zahvatiti i gležanj, koljeno, srednji dio stopala, zapešće, lakat i prste. Češći je u muškaraca od 30-60 godina te u žena nakon menopauze, a rizik povećavaju prekomjerna tjelesna masa, hipertenzija, kronična bubrežna bolest, određeni diuretici, prehrana bogata purinima i veći unos alkohola. Dobra vijest je što se uz pravodobnu dijagnostiku, ciljanu terapiju i prilagodbe prehrane, giht u većini slučajeva može vrlo učinkovito držati pod kontrolom.

Simptomi gihta

Akutni napad

Giht se najčešće javlja naglo, često noću ili u ranim jutarnjim satima: izrazito jaka bol, crvenilo, toplina i oteklina zgloba (koža može biti napeta i sjajna, ponekad čak smeta i težina plahte). Pokreti su ograničeni, ponekad se javljaju blaga vrućica i zimica. Bez liječenja bol obično dosegne vrhunac u 12-24 sata i može trajati 3-10 dana, a nakon smirivanja upale koža se može lagano ljuštiti.

Interkritično razdoblje

Između napada zglob može biti potpuno bez simptoma – to nazivamo interkritičnim razdobljem. Ipak, kristali se i dalje mogu taložiti, pa su ponovni napadi vjerojatni, osobito ako se ne liječi osnovna hiperuricemija. Razmak između napada varira od tjedana do više mjeseci ili čak godina.

Kronični giht i tofi

Kod dugotrajnog, nedovoljno kontroliranog gihta može nastati kronični giht s tofima – čvorićima nastalim taloženjem kristala urata pod kožom i oko zglobova. Tofi se često vide na ušnoj školjci, laktu (olekranon), Ahilovoj tetivi, prstima ruku i nogu. Mogu uzrokovati kroničnu bol, deformacije, ograničenje pokreta i oštećenja zglobova; uz giht se češće javljaju i bubrežni kamenci (urati).

Kada se javiti liječniku i kada stanje prelazi u hitno?

• Prvi napad bolnog, crvenog i toplog zgloba – potrebno je potvrditi dijagnozu.
• Jaka bol, nemogućnost oslanjanja na zahvaćeni zglob, izrazito crven i vruć zglob uz povišenu temperaturu i opće loše stanje – hitno, jer treba isključiti septični artritis (infekciju zgloba).
• Učestali napadi (npr. više od 2 godišnje), novi tofi ili trajna ukočenost ili deformacija zgloba.
• Istodobne kronične bolesti (npr. bubrežna bolest, šećerna bolest, kardiovaskularne bolesti) ili imunosupresivna terapija.
• Bol u boku ili leđima, krv u mokraći ili jaki bolovi pri mokrenju ukazuju na moguće bubrežne kamence.

Uzroci gihta i čimbenici rizika

Giht nastaje kad je razina mokraćne kiseline u krvi trajno povišena (hiperurikemija) i kada se kristali urata počnu taložiti u zglobovima. Na to najviše utječu genetika i sposobnost bubrega da izluče urate: ako bubrezi rade sporije ili postoji naslijeđena sklonost, koncentracija raste. Ulogu imaju i životna dob i spol, giht je dosta češći u muškaraca između 30. i 60. godine te u žena nakon menopauze, ali i individualne razlike u metabolizmu purina.

Prehrana i piće mogu dodatno “pogurati” razinu urata. Veći rizik nose obroci bogati purinima (npr. iznutrice, crveno meso, neke ribe i morski plodovi), zatim alkohol, posebno pivo koje i povećava stvaranje i smanjuje izlučivanje mokraćne kiseline te zaslađena pića s fruktozom (gazirani i energetski napitci). Česti su i “skriveni” doprinositelji poput prejedanja i visokokaloričnog obrasca prehrane.

Na rizik utječu i lijekovi te druga zdravstvena stanja. Diuretici (tiazidski, petljasti), niskodozirani aspirin, neki imunosupresivi (ciklosporin, takrolimus) i niacin mogu povisiti urate. Od kroničnih stanja, arterijska hipertenzija, pretilost, inzulinska rezistencija/dijabetes, dislipidemija, kronična bubrežna bolest, hipotireoza i apneja često dolaze u paketu s hiperurikemijom.

Akutni napad često ima prepoznatljive okidače: prejedanje ili obilan “purinski” obrok, dehidracija (posebno uz pojačano znojenje ili premali unos tekućine), nagli gubitak tjelesne mase i post, veće količine alkohola odjednom, kao i operativni zahvat, akutna bolest ili jači psihofizički stres. Dobra je vijest da se većinom na rizik može utjecati: stabilan unos tekućine, uravnotežena prehrana s manje purina, postupno i održivo mršavljenje te dobra kontrola tlaka, šećera i lipida značajno smanjuju učestalost napada. Ako želite procjenu vlastitog profila rizika i konkretan plan prehrane i liječenja, naš tim u Poliklinici Priska Med rado će vas voditi kroz sljedeće korake.

Dijagnostika gihta

Dijagnostika gihta počinje detaljnom anamnezom i kliničkim pregledom. Liječnik će vas pitati kada je bol počela, koliko je jaka, je li napad došao naglo i noću, koliko je zglob topao i crven, jeste li ranije imali slične epizode te uzimate li lijekove koji mogu povisiti urate (npr. diuretike). Pregledom se procjenjuje zahvaćeni zglob (najčešće prvi MTP – palac stopala, ali i gležanj, koljeno, zapešće), raspon pokreta i prisutnost tofa. Već u ovoj fazi važno je razlikovati giht od stanja koja mogu izgledati slično, osobito septičnog artritisa i pseudogihta.

Laboratorijske pretrage obično uključuju mokraćnu kiselinu (urate), CRP i SE, a ponekad i krvnu sliku te funkciju bubrega. Važna napomena: normalna vrijednost urata tijekom akutnog napada ne isključuje giht – razina može privremeno pasti zbog same upale, pa je korisno ponoviti mjerenje nakon smirivanja simptoma. Povišen CRP/SE podupire upalni proces, ali nije specifičan.

Od slikovnih metoda, najkorisniji je ultrazvuk (UZV) koji može prikazati tipični “double contour sign” odnosno hiperehogenu liniju na površini hrskavice nastalu taloženjem kristala urata. UZV može otkriti i izljev te usmjeriti punkciju zgloba. RTG je od pomoći ponajprije u kroničnim slučajevima, kad mogu biti vidljive erozije, tofi i druge promjene, dok je u ranoj bolesti često uredan.

Zlatni standard postavljanja dijagnoze je aspiracija (punkcija) zgloba i mikroskopska potvrda kristala mononatrijeva urata u sinovijalnoj tekućini. Postupak se radi u sterilnim uvjetima tankom iglom; dio uzorka može se poslati i na mikrobiološku analizu ako postoji sumnja na infekciju. Pod polarizacijskim mikroskopom kristali su igličasti i negativno dvolomni, što pouzdano potvrđuje giht i pomaže razlikovati ga od pseudogihta (kalcijev pirofosfat). U dobro organiziranom postupku, ova dijagnostika je brza, sigurna i ključna za pravilan odabir terapije.

Liječenje gihta

Akutni napad – što pomaže odmah?

Kod akutnog napada cilj je što brže smiriti upalu i bol. Liječnik će, ovisno o vašem zdravstvenom profilu, najčešće propisati nesteroidni protuupalni lijek (NSAID) ili kolhicin, a ako ti lijekovi nisu prikladni ili ne pomažu dovoljno, može se razmotriti intraartikularna injekcija kortikosteroida ili kratki sistemski kortikosteroid. Pravodobno započinjanje terapije (idealno u prvih 24 sata od početka simptoma) u pravilu skraćuje trajanje napada i smanjuje intenzitet boli. Važno je ne započinjati niti naglo prekidati dugoročnu terapiju za snižavanje mokraćne kiseline usred napada bez dogovora s liječnikom.

Uz lijekove, pomažu odmor zahvaćenog zgloba, povišen položaj i hlađenje ledom (kraći intervali, uz zaštitu kože), kao i dovoljan unos tekućine. Tijekom napada izbjegavajte alkohol (osobito pivo) te nagle prehrambene “ekstreme” poput posta ili vrlo obilnih, purinom bogatih obroka, jer mogu pojačati simptome ili produljiti oporavak. Ako bol naglo eskalira, pojavi se visoka temperatura ili ne možete opteretiti zglob, javite se liječniku kako bi se isključila infekcija i prilagodila terapija.

Prevencija gihta i dugoročno zbrinjavanje

Dugoročni cilj liječenja gihta je trajno sniženje mokraćne kiseline kako bi se spriječili novi napadi, povukli tofi i zaštitili zglobovi i bubrezi. Urat-snižavajuća terapija (ULT) razmatra se kada su napadi učestali, kad postoje tofi, bubrežni kamenci ili kronične promjene na zglobovima, kao i kod trajno visokih vrijednosti urata ili pridruženih stanja (npr. kronična bolest bubrega). Terapija se uvodi postupno i uz titraciju doze: kreće se s malom dozom, zatim se doza povećava u razmacima koje odredi liječnik dok se ne postigne ciljna razina urata. Uobičajena orijentacija je < 360 µmol/L (6 mg/dL), a kod teškog, tofusnog gihta < 300 µmol/L (5 mg/dL). Kontrole urata ispočetka su češće (npr. svaako mjesec do dva dana), a kada vrijednosti postanu stabilne, u redovitim intervalima se prati učinak i sigurnost te po potrebi prilagođava doza.

U prvih nekoliko mjeseci nakon uvođenja ULT-a česti su provokacijski napadi jer se mobiliziraju kristali iz tkiva. Zato se preporučuje profilaksa niskom dozom kolhicina ili, ako nije prikladan, NSAID-a prema procjeni liječnika, obično 3-6 mjeseci. Važno je znati da se ULT ne prekida zbog akutnog napada; napad se liječi protuupalno, a dugoročna terapija nastavlja kako bi se zadržao učinak na urate.

Uz lijekove, jednako su bitne i navike: stabilna hidracija, postupno i održivo smanjenje tjelesne mase (bez ekstremnih dijeta), ograničavanje alkohola – osobito piva – te umjeren unos namirnica bogatih purinima i izbjegavanje zaslađenih pića s fruktozom. Ovaj kombinirani pristup najpouzdanije smanjuje učestalost napada i vodi do povlačenja simptoma kroz vrijeme.

Napomena: izbor lijeka, početna i ciljna doza, ritam titracije, kao i trajanje profilakse uvijek su individualni i u domeni liječnika, uz uvažavanje vaše dobi, bubrežne i jetrene funkcije, drugih lijekova i komorbiditeta.

Prehrana za giht – dijetoterapija u Poliklinici Priska Med

Osnova prehrambenog pristupa gihtu je mediteranski način prehrane: više povrća, cjelovitih žitarica, mahunarki u umjerenim količinama, ribe prikladnog odabira, maslinovo ulje kao glavni izvor masnoće te fermentirani mliječni proizvodi s manje masti. Cilj je kontrola tjelesne mase kroz postupno, održivo mršavljenje (bez “šok” dijeta), redoviti obroci koji stabiliziraju apetit i sprječavaju prejedanje te dovoljna hidracija tijekom dana.

Kada je riječ o purinima, pristup je pragmatičan: nije potrebno “izbaciti sve”, nego pametno birati, paziti na porcije i učestalost. Prednost dajemo kvalitetnim izvorima proteina, npr. ribi s nižim purinskim opterećenjem, jajima i mliječnim proizvodima s manje masti uz vlakna iz povrća, voća i cjelovitih žitarica koja pomažu sitosti, kontroli težine i metaboličkom zdravlju. Alkohol može povisiti urate i potaknuti napad; pivo je najproblematičnije (i zbog purina iz kvasca i zbog učinka alkohola), žestice također nepovoljne, dok je vino potencijalno manje rizično, ali i dalje ga je najbolje ograničiti. Zaslađena pića s fruktozom (gazirani i energetski napitci, sokovi s dodatkom šećera) povećavaju stvaranje mokraćne kiseline i vrijedi ih izbjegavati ili svesti na minimum.

Hidracija je ključna! Većini ljudi odgovara cilj od oko 2 – 2,5 L tekućine dnevno (više pri vrućini, aktivnosti ili ako liječnik drugačije ne savjetuje). Praktično pravilo je čaša vode uz svaki obrok i međuobrok, plus dodatna čaša nakon kave ili tjelesne aktivnosti. Boja urina dobar je pokazatelj – ciljajte na svijetložutu. Ako imate bubrežnu ili srčanu bolest, raspitajte se o individualno prilagođenom unosu tekućine.

Za personalizirani jelovnik (npr. 1800-2200 kcal s tjednim planom i listama za kupnju) i procjenu porcija u skladu s vašim ciljevima, tim našeg Centra za nutricionizam u vam može pripremiti konkretan plan.

Tjelesna aktivnost i stil života za kontrolu gihta

Nakon akutnog napada, prioritet je smiriti upalu, a čim se bol i otok počnu povlačiti, kreće se s laganim pokretima bez opterećenja kako bi se zglob “razradio” bez dodatne iritacije. Vraćanje aktivnosti ide postupno: najprije kratke šetnje po ravnom terenu, zatim opcije poput sobnog bicikla, plivanja ili eliptičnog trenažera. Trajanje i intenzitet povećavaju se polako (npr. dodajte po nekoliko minuta svaka 2-3 dana) uz pravilo da aktivnost ne smije izazvati novu bol ili pojačati otok. Kvalitetna, stabilna obuća, kratko zagrijavanje i hlađenje te hidracija tijekom dana pomažu sigurnom povratku. Skakanje, sprint, nogomet i duga planinarenja ostavite za kasnije, kad se simptomi duže vrijeme drže pod kontrolom i kad vam liječnik to potvrdi.

San i stres izravno utječu na upalu i prag boli. Redovit raspored spavanja sa 7-9 sati kvalitetnog sna, gašenje ekrana barem sat vremena prije odlaska u krevet i mirniji večernji ritam mogu smanjiti vjerojatnost novih napada. Za upravljanje stresom birajte ritam koji možete održavati: svakodnevne brže šetnje, vježbe disanja, kratke vođene meditacije ili razgovor s terapeutom. Ako imate apneju u snu, važno je procijeniti i liječiti je, jer neliječena apneja često prati hiperurikemiju. Alkohol, posebno pivo, te kasni, obilni obroci otežavaju noćni oporavak i vrijedi ih svesti na minimum.

Mršavljenje je jedan od najučinkovitijih trajnih “lijekova”, ali treba biti postupno i održivo. Ciljajte na sporiji tempo (npr. 0,25-0,5 kg tjedno) bez posta i “crash” dijeta jer nagli gubitak mase može provocirati napad. Umjesto toga, gradite mediteranski obrazac prehrane, rasporedite proteine kroz dan, povećajte unos povrća i vlakana, pazite na napitke (voda umjesto zaslađenih pića) i planirajte obroke kako biste izbjegli prejedanje. Kombinacija umjerene aktivnosti, boljeg sna i smanjenog stresa donosi najstabilnije rezultate i za zglobove i za metabolizam.

Giht u posebnim situacijama i s komorbiditetima

Kod kronične bubrežne bolesti pristup je oprezniji jer smanjeno izlučivanje mokraćne kiseline pogoduje napadima, a pojedini lijekovi (osobito neki NSAID-i) mogu dodatno opteretiti bubrege. U praksi to znači da se napadi zbrinjavaju lijekovima koji su sigurniji za bubrežnu funkciju (po procjeni liječnika), a urat-snižavajuća terapija uvodi se postupno, s pažljivom titracijom i redovitim kontrolama urata i bubrežnih parametara. Prehrambene smjernice ostaju mediteranske, uz naglasak na hidraciji i izbjegavanju zaslađenih pića s fruktozom; kod sklonosti uratnim kamencima dodatno pazimo na unos tekućine i prehranu koja ne potiče zakiseljavanje urina.

Kod hipertenzije, dijabetesa i metaboličkog sindroma cilj je uskladiti liječenje tako da istodobno štiti kardiometaboličko zdravlje i smanjuje urate. Neki diuretici povisuju mokraćnu kiselinu, pa se prema potrebi i mogućnostima razmatraju alternative koje su neutralnije ili povoljnije za urate (npr. određeni blokatori kalcijevih kanala ili antihipertenzivi s urikozuričnim učinkom). U dijabetesu je temelj postupno mršavljenje, kontrola porcija i izbjegavanje šećernih napitaka, uz planiranje obroka tako da nema velikih glikemijskih oscilacija koje mogu potaknuti upalu. Sva prilagodba lijekova radi se individualno, uz koordinaciju s internistom/kardiologom i endokrinologom.

Visok krvni tlak – uzroci, simptomi i prirodne metode za snižavanje

U žena nakon menopauze rizik raste zbog hormonskih promjena. Prehrana i stil života pritom imaju dvostruku ulogu: pomažu kontroli urata, ali i očuvanju gustoće kostiju. Zbog toga ne idemo u restriktivne “dijete”, nego biramo proteine iz ribe s nižim purinima, jaja i fermentiranih mliječnih proizvoda s manje masti, dovoljno povrća i cjelovitih žitarica, uz redovitu, zglobu prilagođenu aktivnost. Ako postoje i kardiovaskularni čimbenici rizika, plan terapije dodatno se usklađuje s kardiologom.

U starijoj dobi češća je polifarmacija, pridružene bolesti i oscilacije hidracije. Pravilo je “start low, go slow” – terapija započinje nižim dozama i sporije titrira, a kontrole su redovitije kako bi se na vrijeme uočile interakcije i nuspojave. Prioriteti su stabilan unos tekućine, dovoljno proteina razmjerno tjelesnoj masi (bez pretjerivanja s purinski bogatim namirnicama), sigurna tjelesna aktivnost niskog opterećenja i dobar san.

U svim ovim situacijama zajednički nazivnik je personalizacija i individualizacija pri kojoj se izbor lijeka, ritam titracije, prehrana, hidracija i plan aktivnosti usklađuju s vašim komorbiditetima i laboratorijskim nalazima. Naš multidisciplinarni tim internista, nefrologa, endokrinologa, kardiologa, nutricionista i fizioterapeuta pomaže vam složiti održiv plan koji istodobno smanjuje učestalost napada i štiti cjelokupno zdravlje.

Najčešće pogreške kod gihta

Najveća pogreška je naglo prekidanje ili uvođenje terapije bez dogovora s liječnikom. Urat-snižavajući lijekovi (ULT) uvode se i titriraju postupno, a ne prekidaju se usred napada, akutni napad se rješava protuupalno (NSAID/kolhicin/kortikosteroid prema procjeni), dok se dugoročna terapija nastavlja kako bi urati ostali pod kontrolom.

Druga česta greška je “prehrambena ljuljačka”: post, detoks i brze dijete često pokrenu napad jer nagli katabolizam podiže urate. Bolji je stabilan, mediteranski obrazac prehrane s umjerenim kalorijskim deficitom i postupnim mršavljenjem.

Treće, zaboravljena hidracija. Nedovoljan unos tekućine olakšava taloženje kristala i bubrežne kamence. Većini ljudi odgovara oko 2-2,5 L vode dnevno (više pri vrućini i aktivnosti, osim ako liječnik ne savjetuje drukčije), a svijetložuta boja urina praktičan je svakodnevni orijentir.

Četvrta pogreška je samoliječenje kombinacijama analgetika. Miješanje više NSAID-a (npr. ibuprofen + diklofenak) povećava rizik za želudac i bubrege, a ne donosi bolji učinak. Ako trebate dodatnu analgeziju, to radite uz jasan plan koji je dao liječnik (npr. NSAID ili kolhicin, eventualno paracetamol uz jasno ograničenje doze).

Peta je vjerovanje mitovima. Povrće s prirodno višim purinima (npr. špinat, gljive) nije dokazan problem kao mesne iznutrice i alkohol – pogotovo pivo koje nosi dvostruki učinak (alkohol + purini iz kvasca). Umjesto “crno-bijelih” zabrana, fokus treba biti na porcijama, ritmu obroka i ukupnom obrascu prehrane.